Nesto slusam pjesmu No Love Lost od Joy Division, u kojoj Ian Curtis govori odlomak iz knjige 'Kuca Lutaka' pisca Ka-Tzetnik 135633. Nijesam imala zivaca prevoditi, a taj odlomak ide ovako:

'Through the wire screen the eyes of those standing outside looked in at her as into the cage of some rare creature in the zoo. In the hand of one of the assistants she saw the same instrument which they had that morning inserted deep into her body. She shuddered instinctively. No life at all in the house of dolls. No love lost.'

Dakle, napisite neki odlomak, citat iz neke novele, poeme koju volite.

"I onda su prolazili dani...suhi i ledeni, suhi i topli, mokri i sivi, dugi i kratki, mlake noci s modrim svilenim, mekim lirskim nebom i zabama u zabokrecinama...ljeto gori..."
"Pecaj Ahmede Sabo, pecaj...."

"Mozda bih trebao da ih mrzim, ali ne mogu. Ja nemam dva srca, jedno za mrznju, drugo za ljubav. Ovo sto imam, sad zna za tugu." /Dervis i smrt/

Nesto najbolje napisano ikada

"Da, ja sam zavedena, da ja sam slaba zena, ali me barem nisu zaveli kao tupoglavu lutkicu, samo vanjski kvaliteti.Njegovo lice odrazava uzvisenu dusu ibas zbog toga me ocarala..:"

Stendal, Crveno i crno

Najljepsi citat koji sam ikad procitala. Jako efektno.

I am nothing special; just a common man with common thoughts, and I've led a common life. There are no monuments dedicated to me and my name will soon be forgotten. But in one respect I have succeeded as gloriously as anyone who's ever lived: I've loved another with all my heart and soul; and to me, this has always been enough.

Film: The Notebook

"Sad sam shvatio: to je prijateljstvo,ljubav prema drugome. Sve drugo može da prevari to ne može. Sve drugo može da izmakne i ostavi nas puste,to ne može,jer zavisi od nas Ne mogu da mu kažem : budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem, bicu ti prijatelj.
Ali, bilo ovako ili onako,u njegovo prijateljstvo nisam mogao sumnjati. Zavolio sam ga, znam po tome što mi je postao potreban,što nisam zamjerio nicemu ma šta da je rekao ili ucinio, i što mi je sve njegovo postalo važno.
Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razloge.
Pa ipak to cinim, makar samo zato da još jednom pomenem covjeka koji je unio toliko radosti u moj život. Pitao sam ga jednom,kako to da je baš meni poklonio svoje prijateljstvo. Prijateljstvo se ne bira,ono biva ko zna zbog cega kao ljubav… A ništa ja nisam poklonio tebi vec sebi…"

Mehmed Mesa Selimovic

"Sve sretne porodice nalik su jedne na drugu, a svaka nesretna, nesretna ja na svoj način..." - Ana Karenjina-Lav Nikolajevič Tolstoj

ima ih nekoliko i svi su iz ''tri metra iznad neba'' - federico moccia (federiko moća)

''-plašim se.
-čega?
-da nikad više neću biti sretna kao sada...''

''nježna i slatka maštanja nestaju, obrisana vjetrom tuge.''

''klas se mrvi među njenim prstima, kao stare misli, kao laki snovi i krhka obećanja.''

''dok hodaju zaljubljeni, ne dodiruju zemlju.''

''Babi: Nikada u zivotu nisam bila srecnija.
Step: Ni ja..
Babi: Toliko srecan da bi mogao rukama da dohvatis nebo?
Step: Ne, mnogo vise, najmanje tri metra iznad neba..''

E ove 3 pjesme stvarno moraju citave da idu:

U poznu jesen - Vojislav Ilic

Čuj, kako jauče vetar kroz puste poljane naše,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.
Frkće okiso konjic i žurno u selo grabi,
I već pred sobom vidim ubog i stari dom:
Na pragu starica stoji i mokru živinu vabi,
I s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom-
A vetar sumorno zviždi kroz crna i pusta polja,
I guste slojeve magle u vlažni valja do...
Sa krikom uzleće gavran i kruži nad mojom glavom,
Mutno je nebo svo.

Vladislav Petkovic DIS - Nirvana

Noćas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prozalnosti stvari.

Noćas su me pohodila mora,
Sva usahla, bez vala i pene,
Mrtav vetar duvao je s gora,
Trudio se svemir da pokrene.

Noćas me je pohodila sreća
Mrtvih duša i san mrtve ruže,
Noćas bila sva mrtva proleća,
I mirisi mrtvi svuda kruže.

Noćas ljubav dolazila k meni,
Mrtva ljubav iz sviju vremena,
Zaljubljeni, smrću zagrljeni,
Pod poljupcem mrtvih uspomena.

I sve što je postojalo ikad,
Svoju senku sve što imađaše,
Sve što više javiti se nikad,
Nikad neće - k meni dohođeše.

To su bili umrli oblaci,
Mrtvo vreme s istorijom dana,
To su bili poginuli zraci:
Svu selenu pritisnu nirvana.

I nirvana imala je tada.
Pogled koji nemo ljudsko oko:
Bez oblika, bez sreće, bez jada,
Pogled mrtav i prazan duboko.

I taj pogled, ko kam da je neki,
Padao je na mene i snove
Na budućnost, na prostor daleki,
Na ideju, i sve misli nove.

Noćas su me pohodili mrtvi,
Nova groblja i vekovi stari;
Prilazili k meni kao žrtvi,
Kao boji prozalnosti stvari.

Aleksa Santic - Vece Na Skolju
Pučina plava
Spava,
Prohladni pada mrak.
Vrh hridi crne
Trne
Zadnji rumeni zrak.

I jeca zvono
Bono,
Po kršu dršće zvuk;
S uzdahom tuge
Duge
Ubogi moli puk.

Kleče mršave
Glave
Pred likom boga svog-
Ištu. Al' tamo,
Samo
Ćuti raspeti bog.

I san sve bliže
Stiže,
Prohladni pada mrak,
Vrh hridi crne
Trne
Zadnji rumeni zrak

"Svijet mi je odjednom postao tajna,i ja svijetu,stali smo jedan prema drugome,začuđeno se gledamo,ne raspoznajemo se,ne razumijeno se više."

"Ja nemam dva srca,jedno za mržnju,drugo za ljubav.Ovo što imam,sad zna za tugu."

"Zar mislite da će čovjek postići ono što želi?"

Meša Selimović,"Derviš i smrt"

.. I od tada mogu sunce, mjesec i zvijezde i dalje mirno ici svojim putem, ja ne znam ni za dan, ni za noc, i oko mene se gubi cijeli svijet.
Ljudska priroda, ima granice : radost, patnju.
(Jadi mladog Werthera)

Nesto gigantske divlje lezi u liticama. U njima spava drevni Bog i zapanjeno cuti pritajen mir.
(Grozdanin kikot)

Za sve ljude zvijezde ne znace isto.
Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodici.
Za druge, one su samo male svijetiljke.
Za ucenjake, one su problemi.
Za mog poslovnog covjeka one su bile zlato.
A ti, ti ces imati zvijezde kakve niko nema.
(Mali Princ)

* i jos samo nesto previse savrseno napisano..
Gabriel Garsija Markes-oprostajno pismo
Oprostajno pismo Gabrijela Garsije Markesa
Spavao bih manje, a sanjao vise
Kada bih imao jedan komadic zivota, dokazivao bih ljudima koliko
grijese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne
znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju
Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i
podario mi komadic zivota, moguce je da ja ne bih kazao sve sto
mislim, ali nesumnjivo bih mislio sve sto kazem.
Stvari bih cijenio, ne po onome sto vrijede, vec po onome sto znace.
Spavao bih manje, sanjao vise, shvatio sam da svaki minut koji
provedemo zatvorenih ociju gubimo sezdeset sekundi svjetlosti. Hodao
bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slusao bih
druge kada govore, i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade.
Kad bi mi Bog poklonio komadic zivota, oblacio bih se jednostavno,
izlagao potrbuske suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo tijelo, vec i
dusu.
Boze moj, kad bih imao srce, ispisivao bih svoju mrznju na ledu, i
cekao da izgrije sunce. Slikao bih Van Gogovim snom, na zvijezdama
jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pesmu bih poklanjao kao
serenadu u casu svitanja.
Zalivao bih ruze suzama, da bih osjetio bol od njihovih bodlji, i
strastveni poljubac njihovih latica…
Boze moj, kad bih imao jedan komadic zivota…
Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kazem ljudima
koje volim da ih volim. Uvjeravao bih svaku zenu i svakog muskarca da
su mi najblizi i zivjeo bih zaljubljen u ljubav.
Dokazivao bih ljudima koliko grijese kada misle da prestaju da se
zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da
se zaljubljuju. Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama
nauce da lete. Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa staroscu, vec
sa zaboravom. Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi…
Naucio sam da citav svijet zeli da zivi na vrhu planine, a da ne zna
da je istinska sreca u nacinu savladavanja litica.
Shvatio sam da kada tek rodjeno dijete stegne svojom malom sakom, po
prvi put, prst svoga oca, da ga je uhvatio zauvijek. Naucio sam da
covjek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kad treba da mu
pomogne da se uspravi.
Toliko sam toga mogao da naucim od vas, premda mi to nece biti od
vece koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu na
zalost poceti da umirem…